Frequently Asked Questions

Do you have a professional question or dilemma? Please browse through these Q&A, there is a chance you will find your answer. Alternatively, please feel free to ask the community members in the forum.

Hrabri telefon ima besplatnu i anonimnu liniju na broju 116 111 koja je otvorena svakim radnim danom od 9 do 20 sati. Sa savjetovateljima možeš pričati o brigama koje imaš, bilo da su vezano uz postupak pred sudom ili bilo što drugo što te muči. Ako ne želiš pričati i lakše ti je tipkati, možeš se javiti i na chat na web stranici Hrabrog telefona ili e-mail savjet@hrabritelefon.hr

Zapamti:

  • Nemoj davati nikakvu izjavu bez prisutnosti roditelja ili skrbnika.
  • Uvijek možeš tražiti prekid tijekom saslušanja ili svjedočenja.
  • Uvijek kaži istinu najbolje što možeš. 

 

 

Najvjerojatnije je da će ti sudac odrediti neku od odgojnih mjera. U ove mjere spadaju sudski ukor, posebne obveze, mjere pojačanog nadzora i zavodske odgojne mjere. Prekršajni sudac može ti odrediti i novčanu kaznu.

Sudski ukor: Ako sudac zaključi da je sudski ukor najbolja sankcija za tebe, tada će ti ukazati na posljedice tvog ponašanja, njegovu neprihvatljivost i štetnost. Ako ponovno počiniš kazneno djelo, tada će sankcija biti veća.

Posebne obveze: Slično kao i državni odvjetnik, sudac ti može odrediti neku od posebnih obveza. To najčešće znači da će od tebe tražiti ili da se ispričaš osobi koju si oštetio ili da joj nekako popraviš štetu koju si napravio, da redovito pohađaš školu, da kreneš na individualno ili grupno savjetovanje oko svojih problema i slično. 

Mjere pojačanog nadzora: Ovo uključuje pojačani brigu i nadzor (ponekad uz dnevni boravak u odgojnoj ustanovi) te upućivanje u disciplinski centar. Pojačanu brigu i nadzor provodi stručna osoba koja se sastaje s tobom i pomaže ti u nošenju sa životnim situacijama. Ako sud zaključi da bi za tvoje dobro bilo najbolje da te se na kraće vrijeme izdvoji iz trenutne životne sredine, tada te može uputiti u disciplinski centar u kojem je moguće boraviti od nekoliko sati tjedno pa sve do tri mjeseca neprekidno.

Zavodske odgojne mjere: Kada sudac odredi ovu mjeru, to znači da ćeš biti upućen/a u odgojnu ustanovu ili odgojni zavod gdje ćeš boraviti minimalno 6 mjeseci. Ova mjera se izriče u situacijama kada sudac zaključi da je za tvoj razvoj najbolje da te se izdvoji iz trenutno okruženja. 

Državni odvjetnik može tražiti da se ispričaš osobi koju si povrijedio/la ili da u vlastitim mogućnostima popraviš štetu koju si napravio/la. Ostale obveze uključuju humanitarni rad, odvikavanje od droga ili drugih ovisnosti te uključivanje u savjetovalište za mlade.

Sankcije koje će ti odrediti državni odvjetnik ili sud prije svega ovise o tvojoj dobi i načinu na koji si prekršio/la zakon. Mladi u dobi od 14 do 16 godina u zakonu se nazivaju mlađi maloljetnici i njima se mogu izreći neke od odgojnih mjera. Ako imaš između 16 i 18 godina, tada si ti stariji maloljetnik i sudac ti, osim odgojnih mjera, može odrediti i mjeru maloljetničkog zatvora, što se događa samo u rijetkim situacijama.

Odvjetnici koji zastupaju djecu i mlade kada prekrše zakon zovu se branitelji. U svim ustanovama u koje dođeš razgovarat ćeš s različitim ljudima. Neki od njih razgovarat će s tobom o tvom odrastanju i obiteljskoj situaciji, kao što su djelatnici Centra za socijalnu skrb. Drugi će te više ispitivati o djelu koje si počinio/la. Ako je riječ o prekršaju, možeš i ne moraš imati branitelja. Ako si počinio/la kazneno djelo, tada moraš imati branitelja već od prvog ispitivanja u policiji. Ako ga nemaš sam, država ti je dužna dodijeliti ga besplatno i on mora biti prisutan tijekom svakog ispitivanja.

Policijska postaja

Moguće je da se nađeš u policijskoj postaji jer su te policajci ulovili tijekom kršenja zakona, a možda si na razgovor pozvan/a naknadno. Uloga policije je da osigura da svi građani poštuju zakon i ne čine nikakvu štetu drugima. Nakon što policija privede mladu osobu zbog sumnje da je prekršila zakon, obavezno moraju pozvati roditelja ili skrbnika, a ako njih nema, na razgovoru mora biti prisutna socijalna radnica. 

U slučaju da si počinio/la prekršaj, a policija te zatekla u činjenju prekršaja i uhitila, odmah idući dan ići ćeš na sud gdje ćeš razgovarati sa sucem koji će odrediti posljedice za ono što si učinio/la. U ostalim slučajevima, na sud ćeš doći u roku od nekoliko mjeseci.

Ako si počinio/la kazneno djelo, razgovor koji vodiš u policiji mora biti sniman, a tijekom razgovora s policajcima uz tebe mora biti prisutan i branitelj. Nakon što policija obavi ispitivanje, o svemu će obavijestiti državno odvjetništvo i centar za socijalnu skrb.

U rijetkim slučajevima policija ima pravo zadržati te u pritvori ili te uhititi – to se radi u situacijama kada je počinjeno teško kazneno djelo. U tom slučaju su dužni tebi i tvojim roditeljima, odnosno socijalnom radniku, reći zbog čega si uhićen/a. I ovoj situaciji imaš pravo na branitelja i nemaš dužnost davanja iskaza. Policija će te nedugo zatim odvesti kod nadležnog suca. 

Centar za socijalnu skrb

Centar za socijalnu skrb je mjesto na kojem rade psiholozi, socijalni radnici, socijalni pedagozi i pravnici. Oni se bave različitim socijalnim problemima koje ljudi imaju, poput stanovanja, prehrane i načina života. Njihova uloga je i pomoći obiteljima da bolje funkcioniraju te često savjetuju roditelje oko toga kako odgajati djecu. 

Kada prekršiš zakon, tvoji roditelji/skrbnici i ti ćete biti pozvani na razgovor u Centar za socijalnu skrb. Tamo će ti biti dodijeljena socijalna pedagoginja ili socijalna radnica koja će biti uključena u slučaj, ponekad će te posjetiti kod kuće, a ponekad pozvati još nekoliko puta da dođeš razgovarati s njom. Važno je da u razgovoru s njom budeš otvoren/a i iskren/a jer je ona osoba s kojom ćeš biti najviše u kontaktu i kojoj je cilj pomoći ti.

Ako državno odvjetništvo ili sud zatraže dodatne podatke o tebi, djelatnici Centra za socijalnu skrb su ih dužni dostaviti. Sve to se radi kako bi konačna odluka koja se donese bila što bolja za tebe. Socijalna radnica može biti prisutna s tobom kada te policija ispituje kako bi čuvala tvoja dječja prava i bila sigurna da se ispitivanje provodi na najbolji mogući način za tebe.

Državno odvjetništvo

Ako si počinio/la kazneno djelo, policija će o tome obavijestiti državno odvjetništvo. To je mjesto na kojem radi državni odvjetnik i stručni suradnici (socijalni pedagozi i socijalni radnici). Uloga državnog odvjetnika je da dokaže da je osoba koja je okrivljena zaista prekršila zakon.

U državno odvjetništvo će tebe i tvoje roditelje/skrbnike pozvati stručni suradnik. Razgovor s njim izgledat će slično onome u Centru za socijalnu skrb, a moguće je da će stručnog suradnika zanimati i još neke informacije o tebi. On će stupiti u kontakt i s tvojom školom, liječnikom i ostalim stručnjacima koje si do sada sreo/la.

Ako državni odvjetnik na temelju mišljenja stručnog suradnika i svoje procjene zaključi da ne trebaš ići na sud, može ti odrediti jednu ili više takozvanih posebnih obveza (o njima nešto kasnije!). Kada ispuniš ove obveze, postupak pred sudom se neće pokrenuti, no ako ih odlučiš ne ispuniti, tada državni odvjetnik pokreće postupak. Može se dogoditi i da zaključi da ti je već sam razgovor u državnom odvjetništvu bio dovoljan za prihvaćanje odgovornosti za ono što si učinio/la. 

Ako pak zaključi da trebaš ići na sud, državni odvjetnik šalje prijedlog sudu da pokrene kazneni postupak. U tom slučaju prije suda ćeš razgovarati s državnim odvjetnikom o tome što se dogodilo što se zove ispitivanje. Ispitivanje se mora snimati, što služi samo za  potrebe suda i nitko nema pravo to javno prikazati. S tobom tada treba biti i tvoj branitelj.  

Sud

Procedura na sudu razlikuje se ovisno o tome jesi li počinio/la prekršajno ili kazneno djelo. 

Na prekršajnom sudu upoznat ćeš suca za prekršaje. Ako te policija zatekla u vrijeme činjenja prekršajnog djela i uhitila zbog sumnje da si prekršio/la Prekršajni zakon, na sud ćeš vjerojatno doći odmah idući dan. Ako si počinio/la kazneno djelo, tada ćeš na Općinskom ili Županijskom sudu uz suca za mladež, susresti i stručnu suradnicu koja s njim radi. 

Stručna suradnica je najčešće socijalna pedagoginja, što znači da se bavi odraslima ili djecom i mladima koja imaju poteškoće s ponašanjem i sukoba sa zakonom. Stručna suradnica će razgovarati s tobom i tvojim roditeljima ili skrbnicima te prikupiti informacije o spornom događaju i o tvom životu te o tome obavijestiti suca.

I na sudu s tobom moraju biti tvoji roditelji/skrbnici ili socijalna radnica. Uloga suca je da te sasluša i prikupi što više informacije o tome što se dogodilo kako bi mogao donijeti presudu, što znači odluku o tome jesi li kriv/a za određeno djelo te, u slučaju da jesi, koju sankciju ćeš za to dobiti.

Za vrijeme suđenja u sudnici je, prisutno nekoliko osoba – to su sudac, stručni suradnik, državni odvjetnik, tvoj branitelj i zapisničarka. Zapisničarka je osoba koja zapisuje sve što se govori u sudnici. Zapamti – suđenje se nikako ne može odviti ako ti nisi prisutan!

Kao što smo već napisali, s kim ćeš se sve susresti ovisi o tome na koji način si prekršio/la zakon. Ako si ostaneš vani duže od 11 sati navečer, a još uvijek nemaš 16 godina, vjerojatno je da ćeš se susresti samo s policijom i socijalnim radnikom, a tvoji roditelji će također ići na razgovor u Centar za socijalnu skrb. Međutim, ako nešto ukradeš, prijetiš drugima ili ih fizički ozlijediš, vjerojatno ćeš uz policiju i socijalne radnike upoznati i druge osobe iz pravosudnog sustava.

U Hrvatskoj postoje Kazneni zakon i Prekršajni zakon kojima je cilj zaštititi osobnost, stvari i imovinu osobe te omogućiti miran suživot svih građana. Ako netko ošteti drugu osobu, mora biti odgovoran za to što je napravio. Ovisno o tome jesi li prekršio/la Kazneni ili Prekršajni zakon, imat ćeš različiti postupak i upoznat ćeš različite ljude koji rade u pravosudnom sustavu. 

Ako učiniš neko od djela koja se navode u Prekršajnom zakonu, ona se nazivaju prekršajna, dok se ona navedena u Kaznenom zakonu zovu kaznena djela.

Ponekad djeca moraju razgovarati s policijom ili otići na sud. To se zove saslušanje. Imaš pravo zatražiti pravnog zastupnika da bude s tobom. Tvoji roditelji ili skrbnici također moraju biti tamo - osim kada su protiv njih podignute tužbe. Kazneni se postupak može pokrenuti samo po sumnji za kazneno djelo i samo protiv osobe opravdano sumnjičeno za počinjenje kaznenog djela. Nitko se ne smije smatrati krivim dok ga, prema zakonu, ne osudi sud.

Sva prava su međusobno povezana i sva su jednako važna. Ponekad moramo razmišljati o tome što je najbolje za neko dijete, a što je od presudne važnosti za njegov život i zaštitu. Kako odrastaš, tako imaš više odgovornosti da donosiš svoje izbore i vježbaš svoja prava.

Slijedi nekoliko prava koja želimo da znaš:

Članak 1 – Sve osobe mlađe od 18 godina imaju ista dječja prava.

Članak 2 – Sva djeca imaju ova prava, bez obzira tko su, gdje žive, čime se njihovi roditelji bave, koji jezik govore, koje su vjere, jesu li dječak ili djevojčica, iz koje kulture potječu, imaju li teškoća u razvoju, jesu li bogati ili siromašni. Ni prema jednom djetetu ne smije se postupati nepravedno iz bilo kojeg razloga. 

Članak 3 – Svi odrasli bi trebali postupati onako kako je najbolje za tebe. Kada odrasli donose odluke, moraju razmišljati kako će te odluke utjecati na djecu.

Članak 12 – Imaš pravo reći svoje mišljenje, a odrasli ga moraju saslušati i ozbiljno razmotriti.

Članak 16 – Imaš pravo na privatnost.

Članak 17 – Imaš pravo saznati informacije s radija, novina, knjiga, računala i drugih izvora koje su važne za tvoju dobrobit. Odrasli moraju pobrinuti da te informacije nisu štetne za tebe i pomoći ti u pronalaženju i razumijevanju informacija koje su ti potrebne.

Članak 19 – Imaš pravo na zaštitu od tjelesne ili psihičke povrede i lošeg postupanja.

Članak 37 – Nitko te ne smije kazniti na okrutan ili štetan način.

Članak 40 – Imaš pravo na pravnu pomoć i pravedan pristup u pravosudnom sustavu koji poštuje tvoja prava.

Konvencija o pravima djeteta je dokument u kojem su pobrojana sva međunarodna ljudska prava u 54 članka, uključujući građanska, kulturološka, ekonomska, politička, socijalna i humanitarna prava. Države koje su ga potpisale, a među kojima je i Hrvatska, moraju osigurati da se dječja prava poštuju i čuvaju.

Sva dječja prava napisana u Konvenciji o pravima djeteta odnose se na djecu i mlade starosti do 18 godina.

Da! 

Svi ljudi imaju prava. Ljudska prava su sve one stvari koje su nužne da bismo mogli sigurno i zdravo živjeti i razvijati se. Svi ljudi imaju jednaka prava i nitko im ne smije to oduzeti. Primjeri ljudskih prava su pravo na život i pravo na hranu, odjeću, sigurno mjesto za život i zadovoljenje osnovnih potreba.

Dječja prava su ljudska prava, no izdvojena su i naglašena jer je ovo razdoblje posebno važno u životu svake osobe.  Dječja prava napisana su u dokumentu koji se zove Konvencija o pravima djeteta. 

Ponekad se dogodi da mlada osoba prekrši zakon i bude privedena u policiju. Dogodilo ti se to? Pitaš se što će se sada događati, s kim ćeš razgovarati i kako će izgledati cijeli postupak? U ovoj brošuri možeš pronaći odgovore na ta pitanja. Napravili smo je za sve mlade koji su stariji od 14 godina i prekršili su zakon kako bismo im pomogli da razumiju što će se događati u postupku i koja prava imaju. Zašto za mlade od 14 i starije? U Republici Hrvatskoj kaznena odgovornost počinje s navršenih 14 godina, dok su za djecu mlađu od 14 godina kazneno odgovorni njihovi roditelji ili skrbnici. 

Sav rad i planovi sa decom treba da prolaze redovnu reviziju.  Često se vremenski okvir revizije identifikuje u okviru procedura vođenja slučaja ili ga definiše agencija koja pruža uslugu.  Redovne revizije su značajne jer obezbeđuju pravilan tok plana, kao i to da plan i dalje zadovoljava potrebe deteta, pri čemu postoji mogućnost unošenja neophodnih izmena.

Reviziije su obično česte na samom početku plana, ali kako se rad odvija mogu postati redovne ali ređe.  Revizije bi trebalo svima – uključujući samoj deci – da pruže priliku za otvorenu diskusiju o tome kako se plan primenjuje i kako se odvija rad.  Idealno bi bilo da reviziju vodi neko ko nije uključen u svakodnevan rad sa porodicom kako bi se obezbedila nepristrasnost.

Sav rad i planovi sa decom treba da prolaze redovnu reviziju.  Često se vremenski okvir revizije identifikuje u okviru procedura vođenja slučaja ili ga definiše agencija koja pruža uslugu.  Redovne revizije su značajne jer obezbeđuju pravilan tok plana, kao i to da plan i dalje zadovoljava potrebe deteta, pri čemu postoji mogućnost unošenja neophodnih izmena.

Reviziije su obično česte na samom početku plana, ali kako se rad odvija mogu postati redovne ali ređe.  Revizije bi trebalo svima – uključujući samoj deci – da pruže priliku za otvorenu diskusiju o tome kako se plan primenjuje i kako se odvija rad.  Idealno bi bilo da reviziju vodi neko ko nije uključen u svakodnevan rad sa porodicom kako bi se obezbedila nepristrasnost.

Osim ako nije bezbedno, deci skoro uvek treba dati mogućnost da održavaju kontakt sa važnim osobama iz svog života (kao što su roditelji, babe i dede ili braća i sestre).  Nikada ne treba da potcenjujemo gubitak kroz koji dete prolazi kada izgubi kontakt sa važnim osobama iz svog života, čak i ako te osobe nisu uvek postupale sa detetom na dobar način. 

Izuzetak od ovoga može da bude usvajanje (međutim postoji trend „otvorenog usvajanja“ pri čemu dete ima ograničene mogućnosti da bude u kontaktu sa značajnim osobama) ili gde je plan da se dete ne vrati kući u nekom trenutku i postoji zabrinutost da bi održavanje kontakta sa roditeljima ili drugima moglo da oteža detetu izgrađivanje odnosa sa svojim novim starateljima i prihvatanje i prilagođavanje situaciji. U slučajevima kada postoji mogućnost da će se dete vratiti kući uvek treba pokušavati da se podstiče kontakt.  U suprotnom, biće teže da se ponovo uspostavi odnos kada se dete vrati kući, a to može da dovede do neuspešnog povratka.  

Stepen i učestalost kontakta zavisi od starosti i razvoja deteta, kao i od okolnosti slučaja.  U slučaju beba i male dece, potreban je vrlo čest konakt (tri puta nedeljno ili više ličnog kontakta) kako bi se podstaklo povezivanje roditelja sa detetom i kako bi se dete vezalo za roditelje.

Kontakt može da se održava i ličnim prisustvom, na primer kroz posete i slično, ali i na daljinu – na primer telefonom, pismima i imejlom.  Takođe, mogu da se razmenjuju fotografije i video snimci.  Trud koji je potreban za organizaciju i pružanje podrške kotaktiranju može da bude ogroman i to treba uzeti u obzir pri organizaciji (naročito ako dete ne živi u blizini ili ako susrete mora da nadgleda socijalni radnik).

Postoji veliki broj različitih, podjednako ispravnih načina za podizanje deteta i staranje o njemu. Ključno pitanje koje treba uzeti u razmatranje je to da li se krše prava deteta i koji je značaj za ili uticaj na dete.  To zahetva pažljivu procenu deteta i njegove situacije, umesto generalizovanih uslova koji se pripisuju u svim okolnostima.

Na primer u nekim zemljama je prihvatljivo da se mala deca smeštaju sama u spavaću sobu, a u drugim bi se ovo smatralo zlostavljanjem i deca spavaju sa roditeljima dok ne postanu starija (ponekad čak i posle poslaska u osnovnu školu).  Oba načina mogu da budu prihvatljiva za brigu o deci.  Međutim, ako dete još uvek spava sa roditeljima, a svi njegovi drugovi i drugarice spavaju sami u svojim sobama, to može da pretvori dete u metu za maltretiranje.  U tom slučaju ako dete isto želi da spava odvojeno onda iako bi možda bilo kulturno prihvatljivo verovatno ne bi bilo preporučljivo da dete nastavi da spava sa roditeljima jer bi to moglo da izazove dalje probleme za dete.

Kulturu treba shvatati u njenom najširem značenju – čak i porodice imaju sopstvenu kulturu koju treba razumeti, kao i motive roditelja i uticaje na dete.  Da li „dobre namere“ mogu da se realizuju na neki drugi način koji bi bio prihvatljiv?

Postoji veliko interesovanje na globalnom nivou za razvijanje sistema dečije zaštite – kao i veliki broj rasprava i debata o tome kako treba definisati i osmisliti sistem dečije zaštite i šta on treba da podrazumeva.

Jedan način razmišljanja o sistemima dečije zaštite je uzimanje u obzir spektra procedura, zakona, politika i usluga koje zajedno funkcionišu na holistički način u cilju zaštite dece i unapređivanja njihove dobrobiti, uključujući i preventativne usluge i reaktivne usluge (tj. reagovanje u slučaju zlostavljanja). To je kao razlika između točkova, motora, kočnica i sedišta u poređenju sa celim automobilom!

Ne mora da bude tako.  To može da znači da smo prerano zatvorili slučaj, ali može i da znači da se porodica vratila sa nekim novim problemom.  To takođe može da znači i da porodica ima poverenja u službu.

Ipak, za neke porodice pre je u pitanju „začarani krug“ sa problemima koji se ponavljaju nego niz različitih problema.  To može da ukaže na to da su se rešavali samo simptomi umesto suštinskih uzroka.  To ukazuje da intervencija nije bila efikasna i da je potrebno identifikovati druge načine za pružanje pomoći porodici.  

Kao što samo ime nagoveštava, procena vođena uslugom je ona pri kojoj se pomoć detetu oblikuje prema postojećim uslugama.  Procena vođena potrebema, s druge strane, sagledava situaciju uzimajući u obzir samo dete i ono što mu je potrebno.  Na primer, „pohađanje škole“ je vođeno uslugom, a „obrazovanje“ je vođeno potrebama.

Oblikovanje procena, kao i planovi slučaja/brige koji se kreiraju kao rezultat, uzimanjem u obzir potrebe deteta je korisnije, naročito u situacijama u kojima postoje smanjeni resursi jer to pomaže da se obezbede planovi koji su zasnovani na onome što je u najboljem interesu deteta i može da podstakne kreativnost u pronalaženju rešenja za dete.  Uzmimo za primer pomenuto obrazovanje – postoji mnogo načina na koje dete može da se obrazuje, a jedan od njih je pohađanje škole, ali mogu da postoje i druge mogućnosti kao što su privatni časovi ili klubovi za učenje ili programi obuke koji bi bili adekvatniji.  

Ne!  Naravno da su specijalizovane službe važne, naročito ako želimo da pomognemo detetu da se oporavi od zlostavljanja ili kada dete ima specifične bihevioralne ili kognitivne probleme koji su rezultat zlostavljanja i koji ga ometaju u svakodnevnom životu (npr. posttramatski stresni poremećaj).  Međutim, čak i kada nam specijalizovane usluge nisu na raspolaganju postoje stvari koje mogu da se urade kako bi se pomoglo detetu.

Kreiranje bezbednog okruženja, ophođenje prema deci sa poštovanjem, omogućavanje detetu da uspostavi kontrolu nad svojim životom i telom su takođe važni u pogledu pomaganja deci da se oporave – i u smislu učenja novih načina za uspostavljanje odnosa sa drugim ljudima i načina na koji možda razmišljaju o sebi.

Postoji još stvari koje mogu da se urade, kao što je obezbeđivanje pristupa odgovarajućem obrazovanju, zadovoljavanje osnovnih potreba deteta i razvijanje adekvatne mreže podrške – sve to može da potpomogne prilagodljivost deteta i njegovo suočavanje sa situacijom.  Navedeno može i da doprinese procesu oporavka.

Brojne organizacije i države uvode vođenje slučajeva kao metod rada.  Vođenje slučaja je proces ili skup procedura koji identifikuju način na koji treba pristupiti slučaju, ko treba da se uključi i vremenske odrednice, tako da se sa svim slučajevima postupa na sistematski način.  To pomaže da se obezbedi pravovremeno pružanje podrške, kao i doslednost u vođenju slučajeva. Mehanizni vođenja slučaja takođe obično definišu na koji način se upućuje na druge organizacije i kako agencije treba da sarađuju.

Bez obzira na to kako je proces vođenja slučaja opisan i podeljen, svaki sistem vođenja slučaja ima tri glavna segmenta:  Procena (i planiranje), intervencija i provera i revizija.  Izostanak bilo kog od ova tri procesa znači da nije u pitanju sveobuhvatan sistem vođenja slučaja. 

Važno je da se razume da samo vođenje slučaja ne predstavlja intervenciju ili program – u pitanju je način organizacije i rada i pristupa radu, a ne usluga po sebi koja se pruža porodicama.

Deca imaju pravo na privatnost, a može da se desi i da postoje domaći zakoni koji regulišu koje informacije mogu da se dele i na koji način.  Zbog toga moramo biti izuzetno pažljivi kada delimo informacije sa drugima.  To se ne odnosi samo na naš rad sa drugim agencijama, već i na informacije koje delimo unutar sopstvenih organizacija.  Posebno u kontekstu rada u slučajevima kada su osobe poznate (dakle, u malim zajednicama ili kada osobe pripadaju određenoj kulturnoj grupi) poverljivost može lako da se prekrši bez razmišljanja. 

Informacije treba deliti samo kada je to neophodno: to znači da delimo podatke sa drugima koji imaju specifičnu ulogu u pružanju podrške porodici.  Na primer, hranitelju je potrebno više informacija o detetovoj porodičnoj prošlosti kako bi pružio podršku detetu u kućnom okruženju nego što je verovatno potrebno učitelju.

Generalno je najbolje uvek tražiti dozvolu od deteta i porodice za deljenje informacija o njima sa drugima.  Trebalo bi da objasnimo zašto je važno da delimo informacije i na koji način će te informacije biti korišćene, kako bi mogli da donesu argumentovanu odluku o davanju dozvole za deljenje informacija.  Međutim, važno je zapamtiti da čak i kada porodice ne pristanu na deljenje informacija mi ipak možemo da uradimo to u slučajevima kada je cilj da se zaštiti dete (ali moramo da pazimo koliko informacija delimo!).  Najbolji interesi deteta su jasan princip, a izuzetak od zakona o zaštiti podataka na domaćem terenu može da bude usmeren na sprečavanje krivičnog dela (što može da uključuje i zlostavljanje).

Često se dešava da ne postoji „savršeni“ rezultat u radu u dečijoj zaštiti, koliko god bila velika naša želja za tim.  Ponekada ne možemo da dođemo do „najbolje situacije“, već samo do „najmanje loše“.  Ipak, možemo da smatramo da je situacija uspešna kada uspemo da smanjimo rizik po dete na prihvatljiv nivo i kada uspemo da obezbedimo detetu neophodne resurse koji će ga osbosobiti da se suoči sa situacijom i prilagodi životnim okolnostima koje se menjaju.  To podrazumeva da obezbedimo da se poštuju njegova prava na način koji im omogućava da ostvare sve svoje potencijale (npr. pravo na obrazovanje i slično).

Rad iz perspektive zasnovane na pravima predstavlja konceptualni prelaz sa perspektive „dobrobiti“, pri čemu se na usluge i pomoć gleda kao na nešto što se pruža zahvaljujući dobroj volji pružaoca usluge (i u nekim slučajevima percepiranoj „zasluženosti“ klijenta i očekivanoj zahvalnosti), na pristup koji prepoznaje da deca (i njihove porodice) imaju prava koja su zagarantovana zakonom i koja su neosporna.

Deca i porodice se ne posmatraju kao korisnici, već kao nosioci prava, a pružaoci usluga se posmatraju kao „nosioci dužnosti“ (tj. oni koji su odgovorni).  Rad iz perspektive zasnovane na pravima podrazumeva da se na decu i porodice ne gleda kao na pasivne primaoce usluga i podrške, već kao na proaktivno angažovane učesnike koji učestvuju u odabiru vrste podrške i načina na koji se ona pruža.  To zahteva da se pružaoci usluge, kao nosioci dužnosti, u većoj meri konsultuju sa klijentima i da budu odgovorni za svoj rad.

Jednostavan odgovor na ovo pitanje je da čim dete postane sposobno da prenese svoje želje treba da ga uključujemo u donošenje odluka.  Čak i se i sa vrlo mladom decom možemo konsultovati, iako to može da predstavlja izazov i socijalni radnici treba da budu obučeni za postavljanje jednostavnih i direktnih pitanja detetu uz korišćenje jezika koji dete može da razume.

Naravno, mera u kojoj želje deteta utiču na našu odluku može da bude manja, u zavisnosti od starosti deteta, ali ipak te želje imaju značaj i moraju da se uzmu u obzir.  Ovo je takođe pitanje prava! Nemojte zaboraviti ni da deca mogu da nam ukazuju na svoje želje i odećanja neverbalnim znacima (na primer ako se dete uznemiri u prisustvu određene odrasle osobe).

Trebalo bi da pokušamo da razumemo zbog čega dete ne želi da se uključi u usluge – da li ima drugačije prioritete ili možda ga ne brinu iste stvari ili ne vidi iste potrebe koje mi vidimo kao odrasle osobe.  Ovo je područje u kom možemo i u kom treba da angažujemo dete u sadržajan razgovor i učestvovanje.

Takođe treba da se konsultujemo sa detetom kako možemo da zadovoljimo njegove potrebe na drugačiji, kreativniji način jer može da se desi da postoje i druge mogućnosti.  Na primer, može da se desi da dete ne želi da prisustvuje terapiji (misleći da je beskorisna, itd.), ali možda je voljno da pohađa neki kurs životnih veština (gde može da nauči nove načine uspostavljanja odnosa sa drugima).  To je još jedan razlog zbog kog su procena i plan vođeni potrebama od veće koristi nego oni vođeni uslugama – pomaže da se na površinu izvuče ono što je značajno.

U krajnjem slučaju, ukoliko dete ne želi da pristupi usluzi, stariju decu koja poseduju veću autonomiju može biti teže „naterati“ na to – a to takođe može da bude vrlo ometajuće u pogledu razvijanja pozitivnog odnosa sa mladom osobom.  Ponekada može da bude korisno ako se stvari ostave po strani na neko vreme jer to može da doprinese tome da dete oseti kao da uživa veće poštovanje i kontrolu (i na kraju unapredi njegov razvoj i oporavak). Neosporan izuzetak su slučajevi kada je pružanje usluge neophodno da bi se očuvala bezbednost deteta.  Želje i osećanja deteta su važni faktori u procesu donošenja odluka, ali odgovornost za zaštitu dece uvek pripada odraslim osobama.

Ovo je teško pitanje jer je generalno uvek bolje za dete da bude u porodičnoj situaciji, gde može da dobije zasebnu pažnju i priliku da ostvari značajne odnose sa odraslim osobama koje su mu važne.  Ipak, postoje situacije u kojima institucionalno staranje može da bude bolji izbor za dete.

Za dete može da bude štetno ako se udomljavanje prekida (što može da dovede do odbacivanja i veće uznemirenosti), pa tako ako je detetovo ponašanje izuzetno teško i ako je malo verovatno da će biti bezbedno u okviru alternativnog staranja kao što su hraniteljske porodice, može da se desi da bude manje štetno da se obezbedi staranje bez prekida u nekoj instituciji umesto da se dete seli više puta.  Slično je sa nekom decom koja su navikla na veliki stepen autonomije, kao što su deca koja žive na ulici, ili sa starijom decom koja se već u velikoj meri identifikuju sa sopstvenom porodicom – može da se desi da ne mogu da se snađu u novoj porodici ili da je ne žele. 

Umesto samo jedne vrste staranja za dete, optimalno rešenje je više mogućnosti – od staranja u (hraniteljskoj) porodici do institucionalnog staranja – kako bi mogla da se donese odluka o tome šta je u najboljem interesu za određeno dete.  Čak i kada se smatra da je institucionalno staranje u najboljem interesu deteta to treba obezbediti u malim jedinicama u kojima dete može da dobije zasebnu pažnju umesto u velikim institucijama gde dete postaje anonimno.

Bebe i mala deca, čak i kada se pripremaju za usvajanje, uvek treba da se smeštaju u okviru aetrnativnog staranja koje se zasniva na porodici.

Svakom obliku zlostavljanja bi trebalo pridavati značaj. Međutim, uticaji zlostavljanja na dete se u skoro svakom slučaju razlikuju kao trenutni, kratkoročni, srednjeročni i dugoročni.   Pri razvijanju planova zaštite/slučaja za decu svakako da prioritet predstavljaju oni rizici/zlostavljanje koji imaju neposredan ili kratkoročan uticaj (naročito kada su u pitanju situacije koje mogu da ugroze život), ali takođe moramo da obezbedimo rešavanje problema koji imaju srednjeročan i dugoročan uticaj. 

Na primer, fizičko i seksualno zlostavljanje predstavljaju probleme sa kratkoročnim i trenutnim uticajem.  Međutim, ponekada možemo da zapostavimo ili umanjimo značaj zanemarivanja i emocionalnog zlostavljanja, čije posledice uglavnom predstavljaju dugoročan problem.  Dobro je poznato da emocionalno zlostavljanje može da ima dramatične posledice u odrasloj dobi – često dovodi do problema kod odraslih osoba koji se tiču zloupotrebe supstanci, poteškoća u odnosima sa drugim ljudima i problema u odgovarajućem odgajanju sopstvene dece.

Ovaj sajt predstavlja kolekciju materijala na temu dečije zaštite i njenog funkcionisanja, uključujući istraživanja, izveštaje, analitičke članke, ali i materijale za samostalno učenje iz kojih možete sami da učite, kratke video-snimke i podkastove, kao i brojne druge oblike materijala koji mogu da potpomognu samostalno usavršavanje profesionalaca u dečijoj zaštiti.

Vlasnici ovog sajta mole sve korisnike da se ponašaju u skladu sa Etičkim kodeksom (link) i Politikom dečije zaštite. Molimo vas da pružate tačne informacije o sebi prilikom upotrebe sajta i da poštujete stavove i lični identitet drugih u svakoj interakciji sa njima.

Ovaj sajt možete da koristite na svakom modernom kompjuteru ili mobilnom uređaju. Nećete imati problema ni na jednom pregledaču, ali ako koristite Internet Explorer 8.0 ili neku njegovu raniju verziju može da se desi da sajt ne bude prikazan kako treba. Ukoliko naiđete na bilo kakav problem, pošaljite nam mejl i mi ćemo ga rešiti.

Ovaj sajt osmislila je jedna grupa udruženih organizacija (na stranici „Kontakt“ možete da pogledate koje organizacije su u pitanju). Svrha ovog sajta je da pruži profesionalcima u oblasti dečije zaštite mogućnost da razvijaju svoje znanje putem onlajn resursa i učenja na daljinu, kao i da obezbedi mesto za profesionalno umrežavanje i razmenu sa kolegama u regionu.

Ovaj sajt predstavlja kolekciju materijala na temu dečije zaštite i njenog funkcionisanja, uključujući istraživanja, izveštaje, analitičke članke, ali i materijale za samostalno učenje iz kojih možete sami da učite, kratke video-snimke i podkastove, kao i brojne druge oblike materijala koji mogu da potpomognu samostalno usavršavanje profesionalaca u dečijoj zaštiti.

Da. Svi servisi i resursi na ovom sajtu su besplatni. Međutim, za pojedine funkcionalnosti neophodna je registracija.

Diskusija o slučaju je prilika za socijalne radnike sa najneposrednijim zadacima da prodiskutuju o svakodnevnim izazovima i dilemama sa kojima se suočavaju u radu: možete da prijavite slučaj u vezi sa kojim imate pitanja ili da se uključite u neku najavljenu diskusiju i naučite nešto iz diskusije koja se odigrava između korisnika koji je prijavio slučaj i savetnika za socijalne radnike koji je pozvan da pomogne u pronalaženju rešenja za datu dilemu. Svi slučajevi koji se prijave i najave za diskusiju se anonimiziraju, čime se štiti identitet klijenata. Cilj je da se socijalnim radnicima pruži mogućnost da postavljaju pitanja iskusnijim savetnicima koji daju sugestije za konkretne probleme.

Vebinari se pohađaju uz pomoć dugmeta za prijavu. Na ovom linku (link) naćićete uputstva za osnovno korišćenje platforme za vebinare. Učešće se potvrđuje posle obaveštenja koje se šalje imejlom.

Možete da preuzmete većinu dokumenata u vezi sa zaštitom dece, uključujući dokumentaciju, prezentacije i slično. Međutim, molimo vas da imate na umu da ovi dokumenti imaju različita autorska prava i da možda neće moći da ih kopirate ili delite.

Uv(ij)ek možete pritisnuti dugme "zaht(j)ev za pr(ij)evod". Ukoliko vidimo da za određenu temu ima više zaht(j)eva za pr(ij)evod na određeni jezik, pobrinućemo se da vam obezb(j)edimo najmanje sažetak te publikacije.

Kliknite na polje „Brza pretraga“, unesite frazu koja vas zanima i kliknite „Enter“ ili ikonu sa lupom.

Možete da čitate sadržaj na drugom jeziku, čak i ako ne govorite taj jezik. Naš sajt koristi Google Translate za orijentacione prevode.

Trudimo se da služimo korisnicima na najbolji mogući način. Dodavanje jezika zavisi od finansija, a jezici koje bismo pre svih želeli da dodamo su makedonski i ruski.

Na svakoj strani koja sadrži spisak od preko 20 stavki sadržaja nalazi se filter odmah posle uvoda. Kada kliknete na to padaju opcije za filtriranje. Potrebno je da označite kutije i/ili unesete frazu sa ključnim rečima u polje za pretragu. Zatim kliknete na dugme za pretragu, posle čega će se pojaviti rezultati. Ukoliko ne možete da nađete ono što tražite, filtriranje može da se ponovi kako bi se rezultati pretrage suzili.

Treba da unesete svoju imejl adresu na glavnoj strani i kliknete na dugme za prijavu. Ubrzo će vam stići mejl sa linkom. Treba da kliknete na link, čime se završava prijava.

Vaše podatke nećemo koristiti u bilo koje druge svrhe osim u svrhe sajta. Nećemo ih nikome davati i nećemo omogućavati drugima da ih ukradu ili upotrebljavaju na bilo koji način. Uvek ćete imati mogućnost da obrišete svoj račun. Ovde možete da pročitate našu detaljnu Politiku zaštite podataka.

Na dnu svakog biltena koji pošaljemo nalazi se link za odjavljivanje. Ukoliko taj link ne radi iz bilo kog razloga, molimo vas da nas direktno kontaktirate i mi ćemo ukloniti vašu adresu iz prijavljenih na bilten.

Možete da se registrujete sa imejl adresom koju koristite za Facebook, LinkedIn ili Google. Ukoliko koristite sopstvenu imejl adresu, biće vam potrebna lozinka.

Zaista bismo voleli da što više ljudi doprinosi našim zajedničkim naporima: možete da nam šaljete materijale za koje mislite da bi ovaj sajt trebalo da ih ima, možete da nam pomognete da poboljšamo prevod sajta (naročito „automatske“ prevode), možete da učestvujete na forumu i odgovarate na pitanja drugih korisnika i možete da nam šaljete sugestije u vezi sa unapređivanjem sata. Takođe možete da nam predlažete materijale za prevod sa engleskog na lokalne jezike, a ako veći broj ljudi predloži isto te stavke će postati prioriteti.

Kada pokušavate da se prijavite, videćete link koji se zove „Zaboravljena lozinka“. Molimo vas da kliknete na njega i unesete svoju imejl adresu. Dobićete mejl sa linkom ka strani na kojoj možete da postavite novu lozinku.

Ukoliko se desi da neko drugi upotrebi vaš nalog, molimo vas da nas odmah kontaktirate i mi ćemo rešiti poblem čim potvrdimo vaš identitet.

Posle prijavljivanja, treba da kliknete na „Moj profil“ ispod stavke menija „Povezivanje sa kolegama“.

Možete da odredite koji deo vašeg profila je dostupan javnosti, a koji je privatan. Javne podatke mogu da vide posetioci sajta i registrovani korisnici. Privatne podatke može da vidi samo administrator.

Posle prijavljivanja, treba da kliknete na „Moj profil“ ispod stavke menija „Povezivanje sa kolegama“. Tamo možete da izaberete šta od vaših podataka je dostupno javnosti.

Posle prijavljivanja, treba da kliknete na „Moj profil“ ispod stavke menija „Povezivanje sa kolegama“. Nalog možete da izbrišete klikom na dugme na dnu stranice.

Molimo vas da ovde pogledate naš Etički kodeks.

Posle prijavljivanja, treba da kliknete na „Moj profil“ ispod stavke menija „Povezivanje sa kolegama“. Svoje lične podatke možete da izmenite ovde.

Pišite nam preko stranice „Kontakt“ i sigurno ćete dobiti odgovor od nas. Takođe, možete da se uključite u forumsku diskusiju pod nazivom „Kako biste unapredili sajt?“. Pozivamo vas da se uključite!

Molimo vas da nas kontaktirate i mi ćemo vam pomoći sa pristupanjem nalogu ili otvaranjem novog.

Kliknite na „Postavite pitanje“, a ako nam se obratite preko funkcije „Informacije u roku od 48 sati“ dobićete pomoć u roku od dva dana!

Možete da se registrujete sa imejl adresom koju koristite za Facebook, LinkedIn ili Google. Ukoliko koristite sopstvenu imejl adresu, biće vam potrebna lozinka.

Hrabri telefon ima besplatnu i anonimnu liniju na broju 116 111 koja je otvorena svakim radnim danom od 9 do 20 sati. Sa savjetovateljima možeš pričati o brigama koje imaš, bilo da su vezano uz postupak pred sudom ili bilo što drugo što te muči. Ako ne želiš pričati i lakše ti je tipkati, možeš se javiti i na chat na web stranici Hrabrog telefona ili e-mail savjet@hrabritelefon.hr

Zapamti:

  • Nemoj davati nikakvu izjavu bez prisutnosti roditelja ili skrbnika.
  • Uvijek možeš tražiti prekid tijekom saslušanja ili svjedočenja.
  • Uvijek kaži istinu najbolje što možeš. 

 

 

Najvjerojatnije je da će ti sudac odrediti neku od odgojnih mjera. U ove mjere spadaju sudski ukor, posebne obveze, mjere pojačanog nadzora i zavodske odgojne mjere. Prekršajni sudac može ti odrediti i novčanu kaznu.

Sudski ukor: Ako sudac zaključi da je sudski ukor najbolja sankcija za tebe, tada će ti ukazati na posljedice tvog ponašanja, njegovu neprihvatljivost i štetnost. Ako ponovno počiniš kazneno djelo, tada će sankcija biti veća.

Posebne obveze: Slično kao i državni odvjetnik, sudac ti može odrediti neku od posebnih obveza. To najčešće znači da će od tebe tražiti ili da se ispričaš osobi koju si oštetio ili da joj nekako popraviš štetu koju si napravio, da redovito pohađaš školu, da kreneš na individualno ili grupno savjetovanje oko svojih problema i slično. 

Mjere pojačanog nadzora: Ovo uključuje pojačani brigu i nadzor (ponekad uz dnevni boravak u odgojnoj ustanovi) te upućivanje u disciplinski centar. Pojačanu brigu i nadzor provodi stručna osoba koja se sastaje s tobom i pomaže ti u nošenju sa životnim situacijama. Ako sud zaključi da bi za tvoje dobro bilo najbolje da te se na kraće vrijeme izdvoji iz trenutne životne sredine, tada te može uputiti u disciplinski centar u kojem je moguće boraviti od nekoliko sati tjedno pa sve do tri mjeseca neprekidno.

Zavodske odgojne mjere: Kada sudac odredi ovu mjeru, to znači da ćeš biti upućen/a u odgojnu ustanovu ili odgojni zavod gdje ćeš boraviti minimalno 6 mjeseci. Ova mjera se izriče u situacijama kada sudac zaključi da je za tvoj razvoj najbolje da te se izdvoji iz trenutno okruženja. 

Državni odvjetnik može tražiti da se ispričaš osobi koju si povrijedio/la ili da u vlastitim mogućnostima popraviš štetu koju si napravio/la. Ostale obveze uključuju humanitarni rad, odvikavanje od droga ili drugih ovisnosti te uključivanje u savjetovalište za mlade.

Sankcije koje će ti odrediti državni odvjetnik ili sud prije svega ovise o tvojoj dobi i načinu na koji si prekršio/la zakon. Mladi u dobi od 14 do 16 godina u zakonu se nazivaju mlađi maloljetnici i njima se mogu izreći neke od odgojnih mjera. Ako imaš između 16 i 18 godina, tada si ti stariji maloljetnik i sudac ti, osim odgojnih mjera, može odrediti i mjeru maloljetničkog zatvora, što se događa samo u rijetkim situacijama.

Odvjetnici koji zastupaju djecu i mlade kada prekrše zakon zovu se branitelji. U svim ustanovama u koje dođeš razgovarat ćeš s različitim ljudima. Neki od njih razgovarat će s tobom o tvom odrastanju i obiteljskoj situaciji, kao što su djelatnici Centra za socijalnu skrb. Drugi će te više ispitivati o djelu koje si počinio/la. Ako je riječ o prekršaju, možeš i ne moraš imati branitelja. Ako si počinio/la kazneno djelo, tada moraš imati branitelja već od prvog ispitivanja u policiji. Ako ga nemaš sam, država ti je dužna dodijeliti ga besplatno i on mora biti prisutan tijekom svakog ispitivanja.

Policijska postaja

Moguće je da se nađeš u policijskoj postaji jer su te policajci ulovili tijekom kršenja zakona, a možda si na razgovor pozvan/a naknadno. Uloga policije je da osigura da svi građani poštuju zakon i ne čine nikakvu štetu drugima. Nakon što policija privede mladu osobu zbog sumnje da je prekršila zakon, obavezno moraju pozvati roditelja ili skrbnika, a ako njih nema, na razgovoru mora biti prisutna socijalna radnica. 

U slučaju da si počinio/la prekršaj, a policija te zatekla u činjenju prekršaja i uhitila, odmah idući dan ići ćeš na sud gdje ćeš razgovarati sa sucem koji će odrediti posljedice za ono što si učinio/la. U ostalim slučajevima, na sud ćeš doći u roku od nekoliko mjeseci.

Ako si počinio/la kazneno djelo, razgovor koji vodiš u policiji mora biti sniman, a tijekom razgovora s policajcima uz tebe mora biti prisutan i branitelj. Nakon što policija obavi ispitivanje, o svemu će obavijestiti državno odvjetništvo i centar za socijalnu skrb.

U rijetkim slučajevima policija ima pravo zadržati te u pritvori ili te uhititi – to se radi u situacijama kada je počinjeno teško kazneno djelo. U tom slučaju su dužni tebi i tvojim roditeljima, odnosno socijalnom radniku, reći zbog čega si uhićen/a. I ovoj situaciji imaš pravo na branitelja i nemaš dužnost davanja iskaza. Policija će te nedugo zatim odvesti kod nadležnog suca. 

Centar za socijalnu skrb

Centar za socijalnu skrb je mjesto na kojem rade psiholozi, socijalni radnici, socijalni pedagozi i pravnici. Oni se bave različitim socijalnim problemima koje ljudi imaju, poput stanovanja, prehrane i načina života. Njihova uloga je i pomoći obiteljima da bolje funkcioniraju te često savjetuju roditelje oko toga kako odgajati djecu. 

Kada prekršiš zakon, tvoji roditelji/skrbnici i ti ćete biti pozvani na razgovor u Centar za socijalnu skrb. Tamo će ti biti dodijeljena socijalna pedagoginja ili socijalna radnica koja će biti uključena u slučaj, ponekad će te posjetiti kod kuće, a ponekad pozvati još nekoliko puta da dođeš razgovarati s njom. Važno je da u razgovoru s njom budeš otvoren/a i iskren/a jer je ona osoba s kojom ćeš biti najviše u kontaktu i kojoj je cilj pomoći ti.

Ako državno odvjetništvo ili sud zatraže dodatne podatke o tebi, djelatnici Centra za socijalnu skrb su ih dužni dostaviti. Sve to se radi kako bi konačna odluka koja se donese bila što bolja za tebe. Socijalna radnica može biti prisutna s tobom kada te policija ispituje kako bi čuvala tvoja dječja prava i bila sigurna da se ispitivanje provodi na najbolji mogući način za tebe.

Državno odvjetništvo

Ako si počinio/la kazneno djelo, policija će o tome obavijestiti državno odvjetništvo. To je mjesto na kojem radi državni odvjetnik i stručni suradnici (socijalni pedagozi i socijalni radnici). Uloga državnog odvjetnika je da dokaže da je osoba koja je okrivljena zaista prekršila zakon.

U državno odvjetništvo će tebe i tvoje roditelje/skrbnike pozvati stručni suradnik. Razgovor s njim izgledat će slično onome u Centru za socijalnu skrb, a moguće je da će stručnog suradnika zanimati i još neke informacije o tebi. On će stupiti u kontakt i s tvojom školom, liječnikom i ostalim stručnjacima koje si do sada sreo/la.

Ako državni odvjetnik na temelju mišljenja stručnog suradnika i svoje procjene zaključi da ne trebaš ići na sud, može ti odrediti jednu ili više takozvanih posebnih obveza (o njima nešto kasnije!). Kada ispuniš ove obveze, postupak pred sudom se neće pokrenuti, no ako ih odlučiš ne ispuniti, tada državni odvjetnik pokreće postupak. Može se dogoditi i da zaključi da ti je već sam razgovor u državnom odvjetništvu bio dovoljan za prihvaćanje odgovornosti za ono što si učinio/la. 

Ako pak zaključi da trebaš ići na sud, državni odvjetnik šalje prijedlog sudu da pokrene kazneni postupak. U tom slučaju prije suda ćeš razgovarati s državnim odvjetnikom o tome što se dogodilo što se zove ispitivanje. Ispitivanje se mora snimati, što služi samo za  potrebe suda i nitko nema pravo to javno prikazati. S tobom tada treba biti i tvoj branitelj.  

Sud

Procedura na sudu razlikuje se ovisno o tome jesi li počinio/la prekršajno ili kazneno djelo. 

Na prekršajnom sudu upoznat ćeš suca za prekršaje. Ako te policija zatekla u vrijeme činjenja prekršajnog djela i uhitila zbog sumnje da si prekršio/la Prekršajni zakon, na sud ćeš vjerojatno doći odmah idući dan. Ako si počinio/la kazneno djelo, tada ćeš na Općinskom ili Županijskom sudu uz suca za mladež, susresti i stručnu suradnicu koja s njim radi. 

Stručna suradnica je najčešće socijalna pedagoginja, što znači da se bavi odraslima ili djecom i mladima koja imaju poteškoće s ponašanjem i sukoba sa zakonom. Stručna suradnica će razgovarati s tobom i tvojim roditeljima ili skrbnicima te prikupiti informacije o spornom događaju i o tvom životu te o tome obavijestiti suca.

I na sudu s tobom moraju biti tvoji roditelji/skrbnici ili socijalna radnica. Uloga suca je da te sasluša i prikupi što više informacije o tome što se dogodilo kako bi mogao donijeti presudu, što znači odluku o tome jesi li kriv/a za određeno djelo te, u slučaju da jesi, koju sankciju ćeš za to dobiti.

Za vrijeme suđenja u sudnici je, prisutno nekoliko osoba – to su sudac, stručni suradnik, državni odvjetnik, tvoj branitelj i zapisničarka. Zapisničarka je osoba koja zapisuje sve što se govori u sudnici. Zapamti – suđenje se nikako ne može odviti ako ti nisi prisutan!

Kao što smo već napisali, s kim ćeš se sve susresti ovisi o tome na koji način si prekršio/la zakon. Ako si ostaneš vani duže od 11 sati navečer, a još uvijek nemaš 16 godina, vjerojatno je da ćeš se susresti samo s policijom i socijalnim radnikom, a tvoji roditelji će također ići na razgovor u Centar za socijalnu skrb. Međutim, ako nešto ukradeš, prijetiš drugima ili ih fizički ozlijediš, vjerojatno ćeš uz policiju i socijalne radnike upoznati i druge osobe iz pravosudnog sustava.

U Hrvatskoj postoje Kazneni zakon i Prekršajni zakon kojima je cilj zaštititi osobnost, stvari i imovinu osobe te omogućiti miran suživot svih građana. Ako netko ošteti drugu osobu, mora biti odgovoran za to što je napravio. Ovisno o tome jesi li prekršio/la Kazneni ili Prekršajni zakon, imat ćeš različiti postupak i upoznat ćeš različite ljude koji rade u pravosudnom sustavu. 

Ako učiniš neko od djela koja se navode u Prekršajnom zakonu, ona se nazivaju prekršajna, dok se ona navedena u Kaznenom zakonu zovu kaznena djela.

Ponekad djeca moraju razgovarati s policijom ili otići na sud. To se zove saslušanje. Imaš pravo zatražiti pravnog zastupnika da bude s tobom. Tvoji roditelji ili skrbnici također moraju biti tamo - osim kada su protiv njih podignute tužbe. Kazneni se postupak može pokrenuti samo po sumnji za kazneno djelo i samo protiv osobe opravdano sumnjičeno za počinjenje kaznenog djela. Nitko se ne smije smatrati krivim dok ga, prema zakonu, ne osudi sud.

Sva prava su međusobno povezana i sva su jednako važna. Ponekad moramo razmišljati o tome što je najbolje za neko dijete, a što je od presudne važnosti za njegov život i zaštitu. Kako odrastaš, tako imaš više odgovornosti da donosiš svoje izbore i vježbaš svoja prava.

Slijedi nekoliko prava koja želimo da znaš:

Članak 1 – Sve osobe mlađe od 18 godina imaju ista dječja prava.

Članak 2 – Sva djeca imaju ova prava, bez obzira tko su, gdje žive, čime se njihovi roditelji bave, koji jezik govore, koje su vjere, jesu li dječak ili djevojčica, iz koje kulture potječu, imaju li teškoća u razvoju, jesu li bogati ili siromašni. Ni prema jednom djetetu ne smije se postupati nepravedno iz bilo kojeg razloga. 

Članak 3 – Svi odrasli bi trebali postupati onako kako je najbolje za tebe. Kada odrasli donose odluke, moraju razmišljati kako će te odluke utjecati na djecu.

Članak 12 – Imaš pravo reći svoje mišljenje, a odrasli ga moraju saslušati i ozbiljno razmotriti.

Članak 16 – Imaš pravo na privatnost.

Članak 17 – Imaš pravo saznati informacije s radija, novina, knjiga, računala i drugih izvora koje su važne za tvoju dobrobit. Odrasli moraju pobrinuti da te informacije nisu štetne za tebe i pomoći ti u pronalaženju i razumijevanju informacija koje su ti potrebne.

Članak 19 – Imaš pravo na zaštitu od tjelesne ili psihičke povrede i lošeg postupanja.

Članak 37 – Nitko te ne smije kazniti na okrutan ili štetan način.

Članak 40 – Imaš pravo na pravnu pomoć i pravedan pristup u pravosudnom sustavu koji poštuje tvoja prava.

Konvencija o pravima djeteta je dokument u kojem su pobrojana sva međunarodna ljudska prava u 54 članka, uključujući građanska, kulturološka, ekonomska, politička, socijalna i humanitarna prava. Države koje su ga potpisale, a među kojima je i Hrvatska, moraju osigurati da se dječja prava poštuju i čuvaju.

Sva dječja prava napisana u Konvenciji o pravima djeteta odnose se na djecu i mlade starosti do 18 godina.

Da! 

Svi ljudi imaju prava. Ljudska prava su sve one stvari koje su nužne da bismo mogli sigurno i zdravo živjeti i razvijati se. Svi ljudi imaju jednaka prava i nitko im ne smije to oduzeti. Primjeri ljudskih prava su pravo na život i pravo na hranu, odjeću, sigurno mjesto za život i zadovoljenje osnovnih potreba.

Dječja prava su ljudska prava, no izdvojena su i naglašena jer je ovo razdoblje posebno važno u životu svake osobe.  Dječja prava napisana su u dokumentu koji se zove Konvencija o pravima djeteta. 

Ponekad se dogodi da mlada osoba prekrši zakon i bude privedena u policiju. Dogodilo ti se to? Pitaš se što će se sada događati, s kim ćeš razgovarati i kako će izgledati cijeli postupak? U ovoj brošuri možeš pronaći odgovore na ta pitanja. Napravili smo je za sve mlade koji su stariji od 14 godina i prekršili su zakon kako bismo im pomogli da razumiju što će se događati u postupku i koja prava imaju. Zašto za mlade od 14 i starije? U Republici Hrvatskoj kaznena odgovornost počinje s navršenih 14 godina, dok su za djecu mlađu od 14 godina kazneno odgovorni njihovi roditelji ili skrbnici. 

Uv(ij)ek možete pritisnuti dugme "zaht(j)ev za pr(ij)evod". Ukoliko vidimo da za određenu temu ima više zaht(j)eva za pr(ij)evod na određeni jezik, pobrinućemo se da vam obezb(j)edimo najmanje sažetak te publikacije.

Ne mora da bude tako.  To može da znači da smo prerano zatvorili slučaj, ali može i da znači da se porodica vratila sa nekim novim problemom.  To takođe može da znači i da porodica ima poverenja u službu.

Ipak, za neke porodice pre je u pitanju „začarani krug“ sa problemima koji se ponavljaju nego niz različitih problema.  To može da ukaže na to da su se rešavali samo simptomi umesto suštinskih uzroka.  To ukazuje da intervencija nije bila efikasna i da je potrebno identifikovati druge načine za pružanje pomoći porodici.  

Sav rad i planovi sa decom treba da prolaze redovnu reviziju.  Često se vremenski okvir revizije identifikuje u okviru procedura vođenja slučaja ili ga definiše agencija koja pruža uslugu.  Redovne revizije su značajne jer obezbeđuju pravilan tok plana, kao i to da plan i dalje zadovoljava potrebe deteta, pri čemu postoji mogućnost unošenja neophodnih izmena.

Reviziije su obično česte na samom početku plana, ali kako se rad odvija mogu postati redovne ali ređe.  Revizije bi trebalo svima – uključujući samoj deci – da pruže priliku za otvorenu diskusiju o tome kako se plan primenjuje i kako se odvija rad.  Idealno bi bilo da reviziju vodi neko ko nije uključen u svakodnevan rad sa porodicom kako bi se obezbedila nepristrasnost.

Kao što samo ime nagoveštava, procena vođena uslugom je ona pri kojoj se pomoć detetu oblikuje prema postojećim uslugama.  Procena vođena potrebema, s druge strane, sagledava situaciju uzimajući u obzir samo dete i ono što mu je potrebno.  Na primer, „pohađanje škole“ je vođeno uslugom, a „obrazovanje“ je vođeno potrebama.

Oblikovanje procena, kao i planovi slučaja/brige koji se kreiraju kao rezultat, uzimanjem u obzir potrebe deteta je korisnije, naročito u situacijama u kojima postoje smanjeni resursi jer to pomaže da se obezbede planovi koji su zasnovani na onome što je u najboljem interesu deteta i može da podstakne kreativnost u pronalaženju rešenja za dete.  Uzmimo za primer pomenuto obrazovanje – postoji mnogo načina na koje dete može da se obrazuje, a jedan od njih je pohađanje škole, ali mogu da postoje i druge mogućnosti kao što su privatni časovi ili klubovi za učenje ili programi obuke koji bi bili adekvatniji.  

Ne!  Naravno da su specijalizovane službe važne, naročito ako želimo da pomognemo detetu da se oporavi od zlostavljanja ili kada dete ima specifične bihevioralne ili kognitivne probleme koji su rezultat zlostavljanja i koji ga ometaju u svakodnevnom životu (npr. posttramatski stresni poremećaj).  Međutim, čak i kada nam specijalizovane usluge nisu na raspolaganju postoje stvari koje mogu da se urade kako bi se pomoglo detetu.

Kreiranje bezbednog okruženja, ophođenje prema deci sa poštovanjem, omogućavanje detetu da uspostavi kontrolu nad svojim životom i telom su takođe važni u pogledu pomaganja deci da se oporave – i u smislu učenja novih načina za uspostavljanje odnosa sa drugim ljudima i načina na koji možda razmišljaju o sebi.

Postoji još stvari koje mogu da se urade, kao što je obezbeđivanje pristupa odgovarajućem obrazovanju, zadovoljavanje osnovnih potreba deteta i razvijanje adekvatne mreže podrške – sve to može da potpomogne prilagodljivost deteta i njegovo suočavanje sa situacijom.  Navedeno može i da doprinese procesu oporavka.

Brojne organizacije i države uvode vođenje slučajeva kao metod rada.  Vođenje slučaja je proces ili skup procedura koji identifikuju način na koji treba pristupiti slučaju, ko treba da se uključi i vremenske odrednice, tako da se sa svim slučajevima postupa na sistematski način.  To pomaže da se obezbedi pravovremeno pružanje podrške, kao i doslednost u vođenju slučajeva. Mehanizni vođenja slučaja takođe obično definišu na koji način se upućuje na druge organizacije i kako agencije treba da sarađuju.

Bez obzira na to kako je proces vođenja slučaja opisan i podeljen, svaki sistem vođenja slučaja ima tri glavna segmenta:  Procena (i planiranje), intervencija i provera i revizija.  Izostanak bilo kog od ova tri procesa znači da nije u pitanju sveobuhvatan sistem vođenja slučaja. 

Važno je da se razume da samo vođenje slučaja ne predstavlja intervenciju ili program – u pitanju je način organizacije i rada i pristupa radu, a ne usluga po sebi koja se pruža porodicama.

Deca imaju pravo na privatnost, a može da se desi i da postoje domaći zakoni koji regulišu koje informacije mogu da se dele i na koji način.  Zbog toga moramo biti izuzetno pažljivi kada delimo informacije sa drugima.  To se ne odnosi samo na naš rad sa drugim agencijama, već i na informacije koje delimo unutar sopstvenih organizacija.  Posebno u kontekstu rada u slučajevima kada su osobe poznate (dakle, u malim zajednicama ili kada osobe pripadaju određenoj kulturnoj grupi) poverljivost može lako da se prekrši bez razmišljanja. 

Informacije treba deliti samo kada je to neophodno: to znači da delimo podatke sa drugima koji imaju specifičnu ulogu u pružanju podrške porodici.  Na primer, hranitelju je potrebno više informacija o detetovoj porodičnoj prošlosti kako bi pružio podršku detetu u kućnom okruženju nego što je verovatno potrebno učitelju.

Generalno je najbolje uvek tražiti dozvolu od deteta i porodice za deljenje informacija o njima sa drugima.  Trebalo bi da objasnimo zašto je važno da delimo informacije i na koji način će te informacije biti korišćene, kako bi mogli da donesu argumentovanu odluku o davanju dozvole za deljenje informacija.  Međutim, važno je zapamtiti da čak i kada porodice ne pristanu na deljenje informacija mi ipak možemo da uradimo to u slučajevima kada je cilj da se zaštiti dete (ali moramo da pazimo koliko informacija delimo!).  Najbolji interesi deteta su jasan princip, a izuzetak od zakona o zaštiti podataka na domaćem terenu može da bude usmeren na sprečavanje krivičnog dela (što može da uključuje i zlostavljanje).

Često se dešava da ne postoji „savršeni“ rezultat u radu u dečijoj zaštiti, koliko god bila velika naša želja za tim.  Ponekada ne možemo da dođemo do „najbolje situacije“, već samo do „najmanje loše“.  Ipak, možemo da smatramo da je situacija uspešna kada uspemo da smanjimo rizik po dete na prihvatljiv nivo i kada uspemo da obezbedimo detetu neophodne resurse koji će ga osbosobiti da se suoči sa situacijom i prilagodi životnim okolnostima koje se menjaju.  To podrazumeva da obezbedimo da se poštuju njegova prava na način koji im omogućava da ostvare sve svoje potencijale (npr. pravo na obrazovanje i slično).

Svakom obliku zlostavljanja bi trebalo pridavati značaj. Međutim, uticaji zlostavljanja na dete se u skoro svakom slučaju razlikuju kao trenutni, kratkoročni, srednjeročni i dugoročni.   Pri razvijanju planova zaštite/slučaja za decu svakako da prioritet predstavljaju oni rizici/zlostavljanje koji imaju neposredan ili kratkoročan uticaj (naročito kada su u pitanju situacije koje mogu da ugroze život), ali takođe moramo da obezbedimo rešavanje problema koji imaju srednjeročan i dugoročan uticaj. 

Na primer, fizičko i seksualno zlostavljanje predstavljaju probleme sa kratkoročnim i trenutnim uticajem.  Međutim, ponekada možemo da zapostavimo ili umanjimo značaj zanemarivanja i emocionalnog zlostavljanja, čije posledice uglavnom predstavljaju dugoročan problem.  Dobro je poznato da emocionalno zlostavljanje može da ima dramatične posledice u odrasloj dobi – često dovodi do problema kod odraslih osoba koji se tiču zloupotrebe supstanci, poteškoća u odnosima sa drugim ljudima i problema u odgovarajućem odgajanju sopstvene dece.

Možete da se registrujete sa imejl adresom koju koristite za Facebook, LinkedIn ili Google. Ukoliko koristite sopstvenu imejl adresu, biće vam potrebna lozinka.

Ovaj sajt predstavlja kolekciju materijala na temu dečije zaštite i njenog funkcionisanja, uključujući istraživanja, izveštaje, analitičke članke, ali i materijale za samostalno učenje iz kojih možete sami da učite, kratke video-snimke i podkastove, kao i brojne druge oblike materijala koji mogu da potpomognu samostalno usavršavanje profesionalaca u dečijoj zaštiti.

Kliknite na polje „Brza pretraga“, unesite frazu koja vas zanima i kliknite „Enter“ ili ikonu sa lupom.

Možete da čitate sadržaj na drugom jeziku, čak i ako ne govorite taj jezik. Naš sajt koristi Google Translate za orijentacione prevode.

Trudimo se da služimo korisnicima na najbolji mogući način. Dodavanje jezika zavisi od finansija, a jezici koje bismo pre svih želeli da dodamo su makedonski i ruski.

Treba da unesete svoju imejl adresu na glavnoj strani i kliknete na dugme za prijavu. Ubrzo će vam stići mejl sa linkom. Treba da kliknete na link, čime se završava prijava.

Vlasnici ovog sajta mole sve korisnike da se ponašaju u skladu sa Etičkim kodeksom (link) i Politikom dečije zaštite. Molimo vas da pružate tačne informacije o sebi prilikom upotrebe sajta i da poštujete stavove i lični identitet drugih u svakoj interakciji sa njima.

Vaše podatke nećemo koristiti u bilo koje druge svrhe osim u svrhe sajta. Nećemo ih nikome davati i nećemo omogućavati drugima da ih ukradu ili upotrebljavaju na bilo koji način. Uvek ćete imati mogućnost da obrišete svoj račun. Ovde možete da pročitate našu detaljnu Politiku zaštite podataka.

Zaista bismo voleli da što više ljudi doprinosi našim zajedničkim naporima: možete da nam šaljete materijale za koje mislite da bi ovaj sajt trebalo da ih ima, možete da nam pomognete da poboljšamo prevod sajta (naročito „automatske“ prevode), možete da učestvujete na forumu i odgovarate na pitanja drugih korisnika i možete da nam šaljete sugestije u vezi sa unapređivanjem sata. Takođe možete da nam predlažete materijale za prevod sa engleskog na lokalne jezike, a ako veći broj ljudi predloži isto te stavke će postati prioriteti.

Kada pokušavate da se prijavite, videćete link koji se zove „Zaboravljena lozinka“. Molimo vas da kliknete na njega i unesete svoju imejl adresu. Dobićete mejl sa linkom ka strani na kojoj možete da postavite novu lozinku.

Ukoliko se desi da neko drugi upotrebi vaš nalog, molimo vas da nas odmah kontaktirate i mi ćemo rešiti poblem čim potvrdimo vaš identitet.

Posle prijavljivanja, treba da kliknete na „Moj profil“ ispod stavke menija „Povezivanje sa kolegama“.

Ovaj sajt možete da koristite na svakom modernom kompjuteru ili mobilnom uređaju. Nećete imati problema ni na jednom pregledaču, ali ako koristite Internet Explorer 8.0 ili neku njegovu raniju verziju može da se desi da sajt ne bude prikazan kako treba. Ukoliko naiđete na bilo kakav problem, pošaljite nam mejl i mi ćemo ga rešiti.

Možete da odredite koji deo vašeg profila je dostupan javnosti, a koji je privatan. Javne podatke mogu da vide posetioci sajta i registrovani korisnici. Privatne podatke može da vidi samo administrator.

Na svakoj strani koja sadrži spisak od preko 20 stavki sadržaja nalazi se filter odmah posle uvoda. Kada kliknete na to padaju opcije za filtriranje. Potrebno je da označite kutije i/ili unesete frazu sa ključnim rečima u polje za pretragu. Zatim kliknete na dugme za pretragu, posle čega će se pojaviti rezultati. Ukoliko ne možete da nađete ono što tražite, filtriranje može da se ponovi kako bi se rezultati pretrage suzili.

Posle prijavljivanja, treba da kliknete na „Moj profil“ ispod stavke menija „Povezivanje sa kolegama“. Tamo možete da izaberete šta od vaših podataka je dostupno javnosti.

Posle prijavljivanja, treba da kliknete na „Moj profil“ ispod stavke menija „Povezivanje sa kolegama“. Nalog možete da izbrišete klikom na dugme na dnu stranice.

Ovaj sajt osmislila je jedna grupa udruženih organizacija (na stranici „Kontakt“ možete da pogledate koje organizacije su u pitanju). Svrha ovog sajta je da pruži profesionalcima u oblasti dečije zaštite mogućnost da razvijaju svoje znanje putem onlajn resursa i učenja na daljinu, kao i da obezbedi mesto za profesionalno umrežavanje i razmenu sa kolegama u regionu.

Molimo vas da ovde pogledate naš Etički kodeks.

Ovaj sajt predstavlja kolekciju materijala na temu dečije zaštite i njenog funkcionisanja, uključujući istraživanja, izveštaje, analitičke članke, ali i materijale za samostalno učenje iz kojih možete sami da učite, kratke video-snimke i podkastove, kao i brojne druge oblike materijala koji mogu da potpomognu samostalno usavršavanje profesionalaca u dečijoj zaštiti.

Diskusija o slučaju je prilika za socijalne radnike sa najneposrednijim zadacima da prodiskutuju o svakodnevnim izazovima i dilemama sa kojima se suočavaju u radu: možete da prijavite slučaj u vezi sa kojim imate pitanja ili da se uključite u neku najavljenu diskusiju i naučite nešto iz diskusije koja se odigrava između korisnika koji je prijavio slučaj i savetnika za socijalne radnike koji je pozvan da pomogne u pronalaženju rešenja za datu dilemu. Svi slučajevi koji se prijave i najave za diskusiju se anonimiziraju, čime se štiti identitet klijenata. Cilj je da se socijalnim radnicima pruži mogućnost da postavljaju pitanja iskusnijim savetnicima koji daju sugestije za konkretne probleme.

Posle prijavljivanja, treba da kliknete na „Moj profil“ ispod stavke menija „Povezivanje sa kolegama“. Svoje lične podatke možete da izmenite ovde.

Pišite nam preko stranice „Kontakt“ i sigurno ćete dobiti odgovor od nas. Takođe, možete da se uključite u forumsku diskusiju pod nazivom „Kako biste unapredili sajt?“. Pozivamo vas da se uključite!

Vebinari se pohađaju uz pomoć dugmeta za prijavu. Na ovom linku (link) naćićete uputstva za osnovno korišćenje platforme za vebinare. Učešće se potvrđuje posle obaveštenja koje se šalje imejlom.

Molimo vas da nas kontaktirate i mi ćemo vam pomoći sa pristupanjem nalogu ili otvaranjem novog.

Da. Svi servisi i resursi na ovom sajtu su besplatni. Međutim, za pojedine funkcionalnosti neophodna je registracija.

Možete da preuzmete većinu dokumenata u vezi sa zaštitom dece, uključujući dokumentaciju, prezentacije i slično. Međutim, molimo vas da imate na umu da ovi dokumenti imaju različita autorska prava i da možda neće moći da ih kopirate ili delite.

Na dnu svakog biltena koji pošaljemo nalazi se link za odjavljivanje. Ukoliko taj link ne radi iz bilo kog razloga, molimo vas da nas direktno kontaktirate i mi ćemo ukloniti vašu adresu iz prijavljenih na bilten.

Kliknite na „Postavite pitanje“, a ako nam se obratite preko funkcije „Informacije u roku od 48 sati“ dobićete pomoć u roku od dva dana!

Možete da se registrujete sa imejl adresom koju koristite za Facebook, LinkedIn ili Google. Ukoliko koristite sopstvenu imejl adresu, biće vam potrebna lozinka.

Rad iz perspektive zasnovane na pravima predstavlja konceptualni prelaz sa perspektive „dobrobiti“, pri čemu se na usluge i pomoć gleda kao na nešto što se pruža zahvaljujući dobroj volji pružaoca usluge (i u nekim slučajevima percepiranoj „zasluženosti“ klijenta i očekivanoj zahvalnosti), na pristup koji prepoznaje da deca (i njihove porodice) imaju prava koja su zagarantovana zakonom i koja su neosporna.

Deca i porodice se ne posmatraju kao korisnici, već kao nosioci prava, a pružaoci usluga se posmatraju kao „nosioci dužnosti“ (tj. oni koji su odgovorni).  Rad iz perspektive zasnovane na pravima podrazumeva da se na decu i porodice ne gleda kao na pasivne primaoce usluga i podrške, već kao na proaktivno angažovane učesnike koji učestvuju u odabiru vrste podrške i načina na koji se ona pruža.  To zahteva da se pružaoci usluge, kao nosioci dužnosti, u većoj meri konsultuju sa klijentima i da budu odgovorni za svoj rad.

Osim ako nije bezbedno, deci skoro uvek treba dati mogućnost da održavaju kontakt sa važnim osobama iz svog života (kao što su roditelji, babe i dede ili braća i sestre).  Nikada ne treba da potcenjujemo gubitak kroz koji dete prolazi kada izgubi kontakt sa važnim osobama iz svog života, čak i ako te osobe nisu uvek postupale sa detetom na dobar način. 

Izuzetak od ovoga može da bude usvajanje (međutim postoji trend „otvorenog usvajanja“ pri čemu dete ima ograničene mogućnosti da bude u kontaktu sa značajnim osobama) ili gde je plan da se dete ne vrati kući u nekom trenutku i postoji zabrinutost da bi održavanje kontakta sa roditeljima ili drugima moglo da oteža detetu izgrađivanje odnosa sa svojim novim starateljima i prihvatanje i prilagođavanje situaciji. U slučajevima kada postoji mogućnost da će se dete vratiti kući uvek treba pokušavati da se podstiče kontakt.  U suprotnom, biće teže da se ponovo uspostavi odnos kada se dete vrati kući, a to može da dovede do neuspešnog povratka.  

Stepen i učestalost kontakta zavisi od starosti i razvoja deteta, kao i od okolnosti slučaja.  U slučaju beba i male dece, potreban je vrlo čest konakt (tri puta nedeljno ili više ličnog kontakta) kako bi se podstaklo povezivanje roditelja sa detetom i kako bi se dete vezalo za roditelje.

Kontakt može da se održava i ličnim prisustvom, na primer kroz posete i slično, ali i na daljinu – na primer telefonom, pismima i imejlom.  Takođe, mogu da se razmenjuju fotografije i video snimci.  Trud koji je potreban za organizaciju i pružanje podrške kotaktiranju može da bude ogroman i to treba uzeti u obzir pri organizaciji (naročito ako dete ne živi u blizini ili ako susrete mora da nadgleda socijalni radnik).

Postoji veliki broj različitih, podjednako ispravnih načina za podizanje deteta i staranje o njemu. Ključno pitanje koje treba uzeti u razmatranje je to da li se krše prava deteta i koji je značaj za ili uticaj na dete.  To zahetva pažljivu procenu deteta i njegove situacije, umesto generalizovanih uslova koji se pripisuju u svim okolnostima.

Na primer u nekim zemljama je prihvatljivo da se mala deca smeštaju sama u spavaću sobu, a u drugim bi se ovo smatralo zlostavljanjem i deca spavaju sa roditeljima dok ne postanu starija (ponekad čak i posle poslaska u osnovnu školu).  Oba načina mogu da budu prihvatljiva za brigu o deci.  Međutim, ako dete još uvek spava sa roditeljima, a svi njegovi drugovi i drugarice spavaju sami u svojim sobama, to može da pretvori dete u metu za maltretiranje.  U tom slučaju ako dete isto želi da spava odvojeno onda iako bi možda bilo kulturno prihvatljivo verovatno ne bi bilo preporučljivo da dete nastavi da spava sa roditeljima jer bi to moglo da izazove dalje probleme za dete.

Kulturu treba shvatati u njenom najširem značenju – čak i porodice imaju sopstvenu kulturu koju treba razumeti, kao i motive roditelja i uticaje na dete.  Da li „dobre namere“ mogu da se realizuju na neki drugi način koji bi bio prihvatljiv?

Jednostavan odgovor na ovo pitanje je da čim dete postane sposobno da prenese svoje želje treba da ga uključujemo u donošenje odluka.  Čak i se i sa vrlo mladom decom možemo konsultovati, iako to može da predstavlja izazov i socijalni radnici treba da budu obučeni za postavljanje jednostavnih i direktnih pitanja detetu uz korišćenje jezika koji dete može da razume.

Naravno, mera u kojoj želje deteta utiču na našu odluku može da bude manja, u zavisnosti od starosti deteta, ali ipak te želje imaju značaj i moraju da se uzmu u obzir.  Ovo je takođe pitanje prava! Nemojte zaboraviti ni da deca mogu da nam ukazuju na svoje želje i odećanja neverbalnim znacima (na primer ako se dete uznemiri u prisustvu određene odrasle osobe).

Trebalo bi da pokušamo da razumemo zbog čega dete ne želi da se uključi u usluge – da li ima drugačije prioritete ili možda ga ne brinu iste stvari ili ne vidi iste potrebe koje mi vidimo kao odrasle osobe.  Ovo je područje u kom možemo i u kom treba da angažujemo dete u sadržajan razgovor i učestvovanje.

Takođe treba da se konsultujemo sa detetom kako možemo da zadovoljimo njegove potrebe na drugačiji, kreativniji način jer može da se desi da postoje i druge mogućnosti.  Na primer, može da se desi da dete ne želi da prisustvuje terapiji (misleći da je beskorisna, itd.), ali možda je voljno da pohađa neki kurs životnih veština (gde može da nauči nove načine uspostavljanja odnosa sa drugima).  To je još jedan razlog zbog kog su procena i plan vođeni potrebama od veće koristi nego oni vođeni uslugama – pomaže da se na površinu izvuče ono što je značajno.

U krajnjem slučaju, ukoliko dete ne želi da pristupi usluzi, stariju decu koja poseduju veću autonomiju može biti teže „naterati“ na to – a to takođe može da bude vrlo ometajuće u pogledu razvijanja pozitivnog odnosa sa mladom osobom.  Ponekada može da bude korisno ako se stvari ostave po strani na neko vreme jer to može da doprinese tome da dete oseti kao da uživa veće poštovanje i kontrolu (i na kraju unapredi njegov razvoj i oporavak). Neosporan izuzetak su slučajevi kada je pružanje usluge neophodno da bi se očuvala bezbednost deteta.  Želje i osećanja deteta su važni faktori u procesu donošenja odluka, ali odgovornost za zaštitu dece uvek pripada odraslim osobama.

Postoji veliko interesovanje na globalnom nivou za razvijanje sistema dečije zaštite – kao i veliki broj rasprava i debata o tome kako treba definisati i osmisliti sistem dečije zaštite i šta on treba da podrazumeva.

Jedan način razmišljanja o sistemima dečije zaštite je uzimanje u obzir spektra procedura, zakona, politika i usluga koje zajedno funkcionišu na holistički način u cilju zaštite dece i unapređivanja njihove dobrobiti, uključujući i preventativne usluge i reaktivne usluge (tj. reagovanje u slučaju zlostavljanja). To je kao razlika između točkova, motora, kočnica i sedišta u poređenju sa celim automobilom!

Ovo je teško pitanje jer je generalno uvek bolje za dete da bude u porodičnoj situaciji, gde može da dobije zasebnu pažnju i priliku da ostvari značajne odnose sa odraslim osobama koje su mu važne.  Ipak, postoje situacije u kojima institucionalno staranje može da bude bolji izbor za dete.

Za dete može da bude štetno ako se udomljavanje prekida (što može da dovede do odbacivanja i veće uznemirenosti), pa tako ako je detetovo ponašanje izuzetno teško i ako je malo verovatno da će biti bezbedno u okviru alternativnog staranja kao što su hraniteljske porodice, može da se desi da bude manje štetno da se obezbedi staranje bez prekida u nekoj instituciji umesto da se dete seli više puta.  Slično je sa nekom decom koja su navikla na veliki stepen autonomije, kao što su deca koja žive na ulici, ili sa starijom decom koja se već u velikoj meri identifikuju sa sopstvenom porodicom – može da se desi da ne mogu da se snađu u novoj porodici ili da je ne žele. 

Umesto samo jedne vrste staranja za dete, optimalno rešenje je više mogućnosti – od staranja u (hraniteljskoj) porodici do institucionalnog staranja – kako bi mogla da se donese odluka o tome šta je u najboljem interesu za određeno dete.  Čak i kada se smatra da je institucionalno staranje u najboljem interesu deteta to treba obezbediti u malim jedinicama u kojima dete može da dobije zasebnu pažnju umesto u velikim institucijama gde dete postaje anonimno.

Bebe i mala deca, čak i kada se pripremaju za usvajanje, uvek treba da se smeštaju u okviru aetrnativnog staranja koje se zasniva na porodici.

Ovaj projek(a)t je finansiran od: