Godine 2011. UNICEF i EU ušli su u još jedno partnerstvo u okviru projekta “Zaštita dece Jugoistočne Evrope od nasilja”. U početku su četiri zemlje bile uključene u projekat: Albanija, Bosna i Hercegovina, Srbija i Turska. Zahvaljujući uspehu ovog programa, u avgustu 2016. projekat se značajno proširio i sada obuhvata i Kosovo, Crnu Goru i Makedoniju. U ovom izveštaju iz 2013. godine, UNICEF analizira načine za unapređenje sistema dečje zaštite u četiri države koje su bile uključene u istraživanje na početku rada na projektu. Zaključuje se da je neophodno da procesi utvrđivanja, upućivanja i reagovanja moraju da budu besprekorno povezani da bismo mogli da garantujemo ostvarenje najboljih interesa dece žrtava nasilja.

Četiri zemlje analizirane u ovom izveštaju zalažu se za zaštitu dece od svih vidova nasilja. Iako zakonska podloga za zaštitu dece već postoji, ove zemlje rade na osmišljavanju još sveobuhvatnijih sistema. U ovom trenutku preovlađuju dva glavna modela: (1) sistemi za zaštitu dece; (2) sistemi za pružanje podrške deci/porodicama. Prvi model se usredsređuje na poboljšanje već postojeće situacije, a drugi ima preventivnu ulogu. U ovom izveštaju se predlaže da se četiri zemlje učesnice projekta okrenu ka razvoju sistema za podršku dece i porodica. “Modeli koji naglašavaju podršku porodicama omogućavaju zaštitu dece..... od nasilja pre nego što do njega dođe” (str. 10).

Skoro 600 različitih zainteresovanih učesnika bilo je uključeno u ovo istraživanje. To je omogućilo širok raspon perspektiva kao odgovor na pitanje kako povećati odgovornost pri zaštiti dece. Dobijanje zvaničnih statističkih podataka predstavljalo je veliki izazov za ovo istraživanje, što samo ukazuje na jednu od najvažnijih činjenica: nasilje nad decom ostaje tabu tema u zemljama Jugoistočne Evrope. Sve četiri analizirane zemlje moraju mnogo da ulože u sisteme za prikupljanje podataka a i infrastruktura sistema za praćenje zaštite dece mora da se znatno unapredi. Neki oblici nasilja nad decom (naročito fizičko nasilje predstavljeno kao uspostavljanje discipline) duboko su usađeni u tradiciju. Ovaj izveštaj naglašava da je mnogo dece  prestalo da razmišlja o nasilju primenjenom u vaspitne svrhe kao o nasilju uopšte. Nažalost, čak i oni kojima je poverena zaštita dece priznaju da su ređe prijavljivali slučajeve nasilja nad decom koje se dešavalo u školama ili kod kuće. To pokazuje da “uvreženi stavovi o tome šta je zapravo maltretiranje utiču na samo utvrđivanje postojanja nasilja i njegovo prijavljivanje” (str. 37).

U različitim sektorima je pronađeno mnogo propusta u postupcima upućivanja slučajeva višim instancama, što automatski ograničava količinu podrške koja je mogla do sada da bude pružena deci žrtvama nasilja. Najznačajniji propusti vezani su za nedostatak saradnje unutar pojedinih sektora i sa drugim sektorima. Uopšteno gledano, zakoni koji se tiču objavljivanja podataka nisu dovoljno jasni. Nedostavljanje informacija od izuzetnog značaja za bezbednost ugroženog deteta može iamti kobne posledice, ali i dostavljanje manje bitnih informacija negativno utiče na efikasnost sistema za zaštitu dece. Ovaj izveštaj predlaže da ono pto je u najboljem interesu dece treba da bude vodeći princip prilikom reformi zakona o objavi podataka. Ovaj izveštaj takođe navodi ogromna odstupanja između gradskih i ruralnih okruženja u pogledu dostupnosti i samog postojanja odogovarajućih službi. Takođe se pokazalo da žrtvama nije uvek bilo najjasnije da li uopšte postoji institucija u koju dete koje je doživelo nasilje treba dalje da bude upućeno. Tu se vidi da “upoznatost osoblja sa postojećim službama može da bude podjednako važno kao i dostupnost potrebnih službi” (str. 38).

Zaštita dece od nasilja predstavlja veliki izazov u Jugoistočnoj Evropi gde društveni stavovi doprinose nastavljanju nasilja i gde nema jednake zastupljenosti službi za zaštitu. Međutim, iako svakako postoji potreba za povećanjem broja službi, ovaj izveštaj naglašava da prioritet treba da bude sveobuhvatna dečja zaštita. To će dovesti do povećane odgovornosti i unaprediće praksu procedura utvrđivanja slučajeva nasilja i daljeg upućivanja i reagovanja. Standardizacija propisanih postupaka reagovanja podrazumeva i pojašnjavanje jednog prilično zamršenog sistema. Oporavak od nasilja predstavlja veliki izazov ali može svakako da bude potpomognut obezbeđivanjem odgovarajućih službi i stručnog osoblja.

Pripremila Kejti Žavano za Centar za zaštitu dece u Jugoistočnoj Evropi, jun 2016.

Izvor:Keeping Children Safe from Violence: strengthening child protection systems in their accountability to identify, refer

and respond to cases of violence against children (2013). UNICEF

 

Childhub

Može Vam se svidjeti

0
13
U okviru projekta koji u Srbiji sprovode UNICEF, u partnerstvu sa Ministarstvom pravde i Ministarstvom za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Republike Srbije i uz finansijsku podršku Evropske unije – 25. i 26. oktobra je, u Beogradu,…
0
22
Mreža Jači glas za decu, u saradnji sa World Vision iz Bosne i Hercegovine, objavila je prošlog meseca Indeks zaštite dece 2.0 za Bosnu i Hercegovinu. Predstavnici brojnih vladinih i organizacija civilnog društva, kao i međunarodni akteri, bili su…
yes
0
3524
Multiagencijska i međudisciplinarna saradnja, koja podrazumeva zajednički rad više sektora i timova kao i saradnju unutar njih samih, predstavlja aspekt od ključnog značaja za adekvatno pružanje dečje zaštite. Istraživanja ukazuju na to da su deca…
yes
0
59
O vebinaru: Da li biste rekli da je pristup koji omogućava građanima, kao nosiocima prava, da traže svoja prava i da utiču na kvalitet, efikasnost i odgovornost javnih službi, efikasan i za zaštitu dece? Da li se slažete da učešće dece ima posebnu…
0
45
Da bi svako dijete ostvarilo svoj potencijal i svoja prava, Crna Gora mora smaniti siromaštvo djece i osigurati da sva djeca imaju pristup kvalitetnom obrazovanju, zdravstvenoj i zaštiti od svih oblika nasilja. Ključni korak ka postizanju ovog…
0
28
Petodnevna edukacija (Master Class) na temu "Međunarodna dečija zaštita: Analiza i reforma sistema dečije zaštite" ponudiće teorijski i praktični vodič za analizu i reformu sistema dečije zaštite u zemljama visokog, srednjeg i niskog…
0
56
Zahvaljujući zajedničkim naporima UNICEF-a, Delegacije EU u Crnoj Gori, Ministarstva rada i socijalnog staranja, nacionalnih i lokalnih vlasti, Skupštine CG, civilnog društva, medija, akademske i međunarodne zajednice, između 2010. i 2019. godine…
0
100
U Beogradu je ove nedelje održana dvodnevna nacionalna konferencija o vršnjačkom mentorstvu za mlade iz sistema socijalne zaštite, u organizaciji CEPORA – Centra za pozitivan razvoj dece i omladine i Gradske opštine Stari grad. Konferencija, u…
0
131
Priručnik sadrži prikaz osnovnih karakteristika i simptoma kod dece, udruženih sa zlostavljanjem i zanemarivanjem, koji se mogu opservirati u svakodnevnom radu zdravstvenih radnika/saradnika, kao i opis procesa zaštite dece od zlostavljanja i…
no
0
44
Organizacija LUMOS je radila sa partnerima u četiri izbjeglička kampa u Tigraju, Etiopija u periodu 2018.-2020. godine sa ciljem promjene trenda smještaja djece bez pratnje u institucije, uvođenjem sistema stavljanja na prvo mjesto brigu u porodici…
0
281
Porodica je prirodno mesto za rast i razvoj deteta, a roditelji su ti koji primarno treba da obezbede negu i zaštitu.  Ipak, onda kada roditelji ili drugi primarni staratelji nisu u stanju da ispunjavaju pripadajuću odgovornost koja se tiče…